Pad Babilona

¹Nakon toga ugledam još jednoga anđela kako silazi s neba s velikom moći - sva se Zemlja rasvijetlila od njegova sjaja.

² 'Pao je!' poviče. 'Pao je Babilon, Bludnica! Postao je prebivalištem zloduha, stjecištem nečistih duhova, gnijezdom nečistih ptica i jazbinom odurnih životinja.

³ Svi su se narodi opili vinom njezina gnjeva i bluda. Zemaljski su kraljevi s njom bludničili, a zemaljski se trgovci bogatili zbog njezine silne raskoši.'

⁴ Začujem zatim još jedan glas kako viče s neba: 'Iziđite iz nje, moj narode, da vas ne snađe zlo! Ne budite dionicima grijeha!

⁵ Jer njezini su se grijesi nagomilali do neba i Bog će kazniti njezine opačine.

⁶ Vratite joj milo za drago. Dvostruko joj platite za njezina djela. U čašu koju je drugima natakala natočite dvostruko!

⁷ Koliko se razmetala raskoši i uživanjem, toliko joj zadajte muke i jada. U srcu je mislila: "Sjedim kao kraljica na svojemu prijestolju. Nikad neću postati udovicom, nikada me neće snaći jad!'

⁸ Zato će ju u isti dan zadesiti smrt, i žalost, i glad. Bit će ognjem spaljena. Jer silan je njezin Sudac, Gospodin Bog.'

⁹ A zemaljski će kraljevi, koji su s njome bludničili i uživali u njezinoj raskoši, za njom tužiti i naricati kad vide kako se diže dim s njezina zgarišta.

¹⁰ Stajat će daleko, prestrašeni njezinim mukama, i naricati: "Teško tebi! Teško tebi, Babilone, silni grade! Božja te osuda stigla u tren oka.'

¹¹ Zemaljski će trgovci za njom plakati i tugovati jer više neće imati kome prodavati

¹² zlato, srebro, drago kamenje, biserje, fini lan, grimiz, svilu, skrlet, predmete od skupocjena mirisna drva, mjedi, željeza i mramora,

¹³ cimet, balzam, miomiris, pomasti, tamjan, vino, ulje, bijelo brašno, pšenicu, goveda, ovce, konje, kočije ni robove - žive duše.

¹⁴ "Sva dobra za kojima ti je duša žudjela nestala su,' tužit će oni, "sva raskoš i sjaj zauvijek su propali - nema ih više.'

¹⁵ Trgovci što su se obogatili prodajući joj sve to, stajat će i gledati izdaleka, prestrašeni njezinim mukama.

¹⁶ "Teško tebi!' plakat će i tugovati. "Teško tebi, veliki grade! Nekoć si bio obučen u fini lan, grimiz i skrlet, okićen zlatom, dragim kamenjem i biserjem!

¹⁷ Toliko je bogatstvo opustošeno u tren oka!'Svi kormilari i putnici, svi mornari i moreplovci izdaleka će stati i gledati.

¹⁸ Plakat će gledajući kako se diže dim njezina požara i zapomagati: "Ima li igdje ovakva grada?'

¹⁹ Posipat će se po glavi pepelom te plakati i tugovati: "Teško tebi! Teško tebi, veliki grade! Svi brodovlasnici obogatili su se njegovim raskošnim bogatstvom, a opustošen je u tren oka!'

²⁰ Ali ti se, nebo, veseli zbog njezine sudbine! Veselite se svi sveti, svi apostoli i proroci jer je Bog osudivši nju vama dosudio pravdu!'

²¹ Snažni anđeo uzme zatim kamen velik poput mlinskoga i baci ga u more govoreći: 'Ovako će silovito biti strmoglavljen veliki grad Babilon i zauvijek će nestati.'

²² Nikad se više u tebi neće čuti glazba - zvuci citre, pjevači, svirka i trublje. Neće više biti vještog obrtnika. Neće se čuti klopot žrvnja što melje žito.

²³ Svjetlo svjetiljke neće više u tebi sjati. Neće se čuti glasovi zaručnika i zaručnice. Jer tvoji su trgovci bili svjetski velikaši. Svojim si vračanjem zaveo sve narode.

²⁴ U tebi se stekla prolivena krv proroka i svetaca i svega poubijanoga Božjeg naroda na Zemlji.'