Anđeo i mali svitak
1Ugledam zatim još jednoga jakog anđela kako silazi s neba okružen oblacima, s dugom iznad glave. Lice mu je sjalo poput Sunca, a noge poput ognjenih stupova.
2 U ruci je imao maleni razvijeni svitak. Desnom nogom stane na more, a lijevom na zemlju
3 pa poviče glasno kao da lav riče. Kad vikne, zatutnji sedam gromova.
4 Kad je progovorilo sedam gromova htio sam to zapisati, ali začujem glas s neba: 'Sačuvaj tajnim što je reklo sedam gromova. To ne zapisuj.'
5 Zatim snažni anđeo što je stajao na moru i na zemlji podigne desnu ruku prema nebu.
6 Zakune se u ime onoga koji živi u vijeke vjekova, koji je stvorio nebo i sve u njemu, zemlju i sve na njoj, more i sve u njemu te reče: 'Bog više neće čekati.
7 Kad se oglasi trublja sedmoga anđela, Božji će se tajni naum ispuniti, kao što je svojim slugama navijestio po prorocima.'
8 Evo glasa s neba: 'Idi i uzmi razvijen svitak od anđela koji stoji na moru i na zemlji.'
9 Pristupim mu zato i zamolim ga da mi dade svitak. 'Uzmi ga i pojedi
10 Uzmem ga iz njegove ruke i pojedem. U ustima mi je bio sladak, ali mi je zagorčio utrobu.
11 Zatim mi reče: 'Moraš opet prorokovati narodima, pucima i kraljevima.'