Janje i 144 000

¹Ugledam zatim Jaganjca kako stoji na gori Sionu i s njim sto četrdeset četiri tisuće koji na čelima imaju napisano njegovo ime i ime njegova Oca.

² Začujem s neba zvuk poput huke velikog vodopada i tutnjavu silna groma, sličnu svirki mnoštva citara.

³ Pjevali su novu pjesmu pred Božjim prijestoljem, pred četirima bićima i pred starješinama. Nitko nije mogao naučiti tu pjesmu osim tih sto četrdeset četiri tisuće otkupljenih sa Zemlje.

⁴ Oni su čisti jer se nisu okaljali sa ženama. Prate Jaganjca kamo god pođe. Otkupljeni su od ljudi kao posvećeni Bogu i Jaganjcu.

⁵ Preko njihovih usta nije prešla laž. Besprijekorni su.

Tri anđela

⁶ Ugledam još jednog anđela kako leti nebom noseći vječnu Radosnu vijest stanovnicima Zemlje - svakome narodu i plemenu, jeziku i puku.

⁷ 'Bojte se Boga!' vikao je. 'Dajte mu slavu jer je došao čas njegova suda! Poklonite se njemu koji je stvorio Zemlju i nebo, more i izvore!'

⁸ Za njim je letio drugi anđeo govoreći: 'Pao je! Pao je veliki Babilon koji je sve narode opio vinom gnjeva i svojega bluda.'

⁹ Za njima je išao i treći anđeo glasno vičući: 'Tko god se klanja Zvijeri i njezinu kipu i tko primi žig na čelo ili na ruku,

¹⁰ pit će nerazvodnjeno vino Božjega gnjeva - već je natočeno u čašu njegove srdžbe. Bit će mučen ognjem i gorućim sumporom pred svetim anđelima i pred Jaganjcem.

¹¹ Dim njihovih muka diže se u vijeke vjekova. Ni danju ni noću nemaju počinka oni koji se klanjaju Zvijeri i njezinu kipu i koji su primili žig s njezinim imenom.

¹² Na tomu se temelji postojanost svetih, onih koji su poslušni Božjim zapovijedima i vjeruju u Isusa.

¹³ Začujem glas s neba: 'Zapiši: odsad su blaženi oni koji umiru u Gospodinu. Da, tako kaže Duh: otpočinut će od svojih napora jer ih prate njihova djela.'

žetva na Zemlji

¹⁴ Ugledam zatim nekoga sličnog čovjeku^[a] kako sjedi na bijelom oblaku, sa zlatnim vijencem na glavi i s oštrim srpom u ruci.

¹⁵ Drugi anđeo iziđe iz hrama i dovikne jakim glasom onomu na oblaku: 'Zamahni srpom i žanji! Kucnuo je čas. Zemaljska je žetva sazrela.'

¹⁶ Anđeo na oblaku zamahne srpom prema Zemlji i cijela je Zemlja požnjevena.

¹⁷ Iz nebeskoga hrama iziđe još jedan anđeo. I on je u ruci imao oštar srp.

¹⁸ Njemu pak dovikne anđeo na žrtveniku, koji ima vlast nad ognjem: 'Zamahni srpom i poberi grožđe u zemaljskom vinogradu jer je sazrelo za Sud!'

¹⁹ Anđeo zamahne srpom prema Zemlji i obere zemaljski vinograd. Ubrano grožđe ubaci u tijesak Božjega gnjeva.

²⁰ Gnječilo se u tijesku izvan grada, a krv iz tijeska poteče tristo kilometara^[b] daleko. Bila je konjima do uzda.