¹Savao je odobravao Stjepanovo smaknuće.

Progonstvo vjernika

Tog je dana započeo veliki val progona Crkve u Jeruzalemu pa su se svi osim apostola razbježali po Judeji i Samariji.

² Neki pobožni ljudi pokopali su Stjepana i održali veliko žalovanje za njim.

³ Savao je pak pustošio Crkvu. Išao je od kuće do kuće te muškarce i žene odvlačio i predavao u tamnicu.

Filip propovijeda u Samariji

⁴ Ali vjernici koji su pobjegli iz Jeruzalema posvuda su išli navješćujući Radosnu vijest o Isusu.

⁵ Filip je, primjerice, otišao u Samariju i ondje ljudima propovijedao o Kristu.

⁶ Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo Filipove riječi slušajući ga i gledajući čudesa koja je činio.

⁷ Izgonio je mnoge nečiste duhove koji su vrišteći izlazili iz opsjednutih. Iscijelio je mnoge uzete i hrome.

⁸ U tomu je gradu tako zavladala velika radost.

⁹ Neki čovjek imenom Šimun već se dugo ondje bavio čarobnjaštvom. Opčaravao je narod i izdavao se za velikog čovjeka.

¹⁰ Samarijanci su mu se, od najmanjega do najvećega, priklanjali i nazivali ga 'velikim' i 'Božjom silom'.

¹¹ Činili su to zato što ih je dugo opčaravao svojim vradžbinama.

¹² Ali tada su povjerovali Filipu koji je navješćivao Radosnu vijest o Božjemu kraljevstvu i imenu Isusa Krista. Krstili su se muškarci i žene.

¹³ I sam je Šimun povjerovao i krstio se te slijedio Filipa kuda god je išao. Zadivljeno je promatrao čudesa i znamenje koje je Filip činio.

¹⁴ Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da su u Samariji prihvatili Božju riječ, pošalju onamo Petra i Ivana.

¹⁵ Oni dođu i pomole se za obraćenike da prime Svetoga Duha.

¹⁶ Jer Sveti Duh još nije sišao ni na koga od njih. Bili su samo kršteni u ime Gospodina Isusa.

¹⁷ Polagali su ruke na njih te su primali Svetoga Duha.

¹⁸ Kad je Šimun vidio da ljudi primaju Svetoga Duha kad apostoli na njih polože ruke, ponudi apostolima novac:

¹⁹ 'Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim ruke primi Svetoga Duha!'

²⁰ Ali Petar mu odgovori: 'Propao i taj novac i ti skupa s njim! Misliš li da Božji dar možeš kupiti novcem?

²¹ Ti na ovo nemaš pravo jer ti srce nije pravo pred Bogom!

²² Obrati se od svoje zloće i moli se Gospodinu pa će ti možda oprostiti nakane zlog srca.

²³ Vidim da si pun gorčine i okovan grijehom.'

²⁴ 'Vi se za mene molite Gospodinu da me ne snađe to što ste rekli!' odgovori Šimun.

²⁵ Pošto su svjedočili i propovijedali Božju riječ u Samariji, Petar i Ivan vratili su se u Jeruzalem. Putem su se zaustavljali u samarijskim selima navješćujući Radosnu vijest.

Filip i Etiopljanin

²⁶ A Filipu reče anđeo Gospodnji: 'Kreni na jug pustom cestom što iz Jeruzalema vodi u Gazu.'

²⁷ I Filip pođe. Susretne nekog Etiopljanina, dvorskog rizničara, visokog dostojanstvenika etiopske kraljice, kandake. Vraćao se iz Jeruzalema

²⁸ kamo se išao pokloniti Bogu. Sjedio je u kočiji čitajući naglas iz knjige proroka Izaije.

²⁹ Sveti Duh reče Filipu: 'Priđi i hodaj uz kočiju!'

³⁰ Filip pritrči. Začuje kako čovjek čita Izaiju pa upita: 'Razumijete li to što čitate?'

³¹ 'A kako da razumijem ako me tko ne pouči?' odgovori čovjek. Zamoli Filipa da se popne u kočiju i sjedne do njega.

³⁴ Dostojanstvenik zatim upita Filipa: 'Reci mi, molim te, govori li to prorok o sebi ili o kome drugome?'

³⁵ Filip mu, počevši od toga ulomka, objasni evanđelje i navijesti Isusa.

³⁶ Vozeći se tako naiđu na neku vodu, a dostojanstvenik upita: 'Evo vode! Što me priječi da se krstim?'^[b]

³⁸ Zapovjedi da kočija stane pa obojica siđu do vode. Filip ga ondje krsti.

³⁹ Kad su izišli iz vode, Sveti Duh ponese Filipa i dostojanstvenik ga više nije vidio. On radosno nastavi svojim putem,

⁴⁰ a Filip se nađe u gradu Azotu. Kud god je išao, putem je po gradovima propovijedao Radosnu vijest sve dok nije stigao u Cezareju.