¹Agripa nato reče Pavlu: 'Dopušta ti se da se braniš.'Pavao zato ispruži ruku i počne se braniti:

² 'Kralju Agripa, smatram se sretnim da se od svega za što me židovi optužuju mogu, evo, danas braniti pred tobom

³ jer ti najbolje poznaješ židovske običaje i razmirice. Molim te zato, strpljivo me poslušaj!

⁴ židovski vođe dobro znaju kako sam od najranije mladosti živio među svojim narodom, u Jeruzalemu.

⁵ Odavno me poznaju i mogli bi, da samo hoće, posvjedočiti da sam bio farizej, član najstrože sljedbe u našoj vjeri.

⁶ Sada mi sude jer se nadam da će Bog ispuniti obećanje koje je dao našim precima.

⁷ Ispunjenju toga obećanja nadaju se i dvanaest izraelskih plemena koja postojano dan i noć služe Bogu. Za tu me nadu, kralju, tuže židovi!

⁸ Zašto smatrate nevjerojatnim da Bog uskrisuje mrtve?

⁹ I ja sam nekoć smatrao da se svim silama moram boriti protiv sljedbenika Isusa Nazarećanina.^[a]

¹⁰ Pošto sam dobio ovlasti od velikih svećenika u Jeruzalemu, mnoge sam svete zatvorio u tamnicu. Glasovao sam da ih osuđuju na smrt.

¹¹ Po svim sam ih sinagogama primoravao, često mučenjem, da govore pogrde protiv Boga. Prekomjerno gnjevan na njih, progonio sam ih čak i u tuđim gradovima.

¹² Dok sam tako po istoj zadaći išao u Damask s punomoći i ovlaštenjem velikih svećenika,

¹³ u pol bijela dana vidio sam, kralju, kako je mene i moje suputnike obasjala svjetlost s neba sjajnija od Sunca.

¹⁴ Popadali smo na zemlju. Zatim sam začuo glas kako mi na hebrejskome govori: "Savle, Savle! Zašto me progoniš? Teško je boriti se protiv moje volje.'

¹⁵ "Tko si ti, Gospodine?' upitam.A Gospodin odgovori: "Ja sam Isus kojega ti progoniš.

¹⁶ Ustani sada! Ukazao sam ti se da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što ću ti još pokazati.

¹⁷ Izbavit ću te i od tvojega naroda i od pogana kojima te šaljem

¹⁸ da im otvoriš oči, da se obrate od tame k svjetlosti, od Sotonine vlasti k Bogu. Tako će po vjeri u mene primiti oproštenje grijeha i mjesto među mojim svetim narodom.

¹⁹ Kralju Agripa, nisam bio neposlušan tome nebeskom viđenju.

²⁰ Najprije sam propovijedao ljudima u Damasku pa u Jeruzalemu, a zatim svoj Judeji i poganima - da se pokaju od svojih grijeha i da se obrate Bogu te da čine djela dostojna obraćenja.

²¹ židovi su me zato uhvatili u Hramu i pokušali ubiti.

²² Ali Bog me, eto, sačuvao da do današnjeg dana svjedočim svima, od najmanjega do najvećega, upravo ono što su pretkazivali proroci i Mojsije:

²³ da će Mesija trpjeti i da će prvi ustati od mrtvih te navješćivati svjetlost židovima i poganima.'

²⁴ Dok je još govorio u svoju obranu, Fest poviče: 'Luduješ, Pavle! Preveliko ti je znanje pomutilo um!'

²⁵ Ali Pavao odgovori: 'Ne ludujem, preuzvišeni Feste. Govorim istinito i razumno.

²⁶ Kralj Agripa zna za sve to i zato mu otvoreno govorim. Siguran sam da mu ništa od toga nije nepoznato jer se nije događalo u kakvu zakutku.

²⁷ Kralju Agripa, vjeruješ li prorocima? Znam da im vjeruješ.'

²⁸ Agripa reče: 'Zamalo si me uvjerio da na brzinu postanem kršćaninom!'

²⁹ 'Na brzinu ili ne,' odgovori mu Pavao, 'dao Bog da ne samo ti nego i svi koji me ovdje slušaju postanu poput mene, izuzevši ove okove!'

³⁰ Nato kralj, upravitelj, Berenika i njihovi pratitelji ustanu i odu.

³¹ Dok su odlazili, međusobno su razgovarali: 'Taj čovjek nije učinio ništa čime bi zaslužio smrt ili zatvor.'

³² Agripa reče Festu: 'Da se nije prizvao na cara, mogli bismo ga osloboditi!'