13

¹Kad bih sve ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih poput mjedi što ječi ili cimbala što zveči.

² Kad bih imao dar prorokovanja, kad bih razumio sva otajstva i imao sve znanje te takvu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao, bio bih - ništa.

³ Kad bih siromasima razdao sav svoj imetak, kad bih i tijelo svoje predao da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi koristilo ne bi.

⁴ Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ona ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se.

⁵ Nije nepristojna, ne traži svoje pravo, nije razdražljiva, ne pamti zlo;

⁶ ne raduje se nepravdi, nego istini.

⁷ Sve izdržava, nikad ne gubi vjeru, uvijek se nada, sve podnosi.

⁸ Ljubav nikad neće uminuti. Prorokovanje? Iščeznut će. Jezici? Zamuknut će. Znanje? Nestat će.

⁹ Jer nepotpuno je naše znanje, nepotpuno naše prorokovanje.

¹⁰ A kada dođe ono što je savršeno, uminut će ovo što je nepotpuno.

¹¹ Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, razmišljao sam kao dijete, rasuđivao sam kao dijete. Kad sam postao zrelim čovjekom, odbacio sam što je djetinje.

¹² Sad vidimo u zrcalu, nejasno, a tada ćemo gledati licem u lice. Sada spoznajem nepotpuno, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i sam spoznan.

¹³ A sada ostaje troje: vjera, nada i ljubav, ali najveća je među njima ljubav.