Božji ukor dokaz je njegove ljubavi

¹Budući da smo okruženi tolikim mnoštvom svjedoka vjere, odbacimo svako breme i grijeh koji nam smetaju, osobito grijeh koji nas tako lako zavede. Ustrajno trčimo utrku koju nam je Bog odredio!

² Uprimo pogled u Isusa, Začetnika i Dovršitelja naše vjere. On je podnio smrt na križu ne mareći za sramotu, ali čekala ga je radost. Sada sjedi na najuzvišenijemu mjestu u nebu, zdesna Božjemu prijestolju.

³ Razmišljajte o svemu onomu što je on podnio od grešnika, svojih protivnika, da ne sustanete i da ne klonete duhom.

⁴ Još se nikad niste oduprli grijehu do krvi.

⁷ Trpite Božju stegu jer vas Bog njome odgaja - postupa s vama kao sa svojom djecom. A ima li djeteta kojega otac ne kori?

⁸ Ako vas Bog ne kori, kao što čini sa svom svojom djecom, onda mu niste prava, nego nezakonita djeca.

⁹ Kad su nas već naši tjelesni očevi korili i mi smo ih poštivali, nećemo li se još radije pokoriti stezi našega duhovnog Oca da postignemo vječni život?

¹⁰ Jer zemaljski su nas očevi korili kratko vrijeme kako im se činilo najbolje. Ali Božja je stega uvijek za naše dobro - da postanemo dionicima njegove svetosti.

¹¹ Nijedan se ukor, doduše, ne čini radošću, nego žalošću dok ga trpimo. Ali onima koji se njime odgajaju poslije donosi plod pun mira: pravednost.

¹² Zato uspravite klonule ruke i klecava koljena.

¹³ Poravnajte staze pred sobom da se hromi ud ne iščaši, nego da ozdravi.

Poziv na poslušnost Bogu

¹⁴ Trudite se sa svima živjeti u miru, čistim i svetim životom, jer koji nisu sveti, neće vidjeti Gospodina.

¹⁵ Pazite da tko od vas ne ostane bez Božje milosti, da ne proklija kakav korijen gorčine pa unese zabunu i mnoge zarazi.

¹⁶ Pazite da tko ne postane bludnikom ili bezbožnikom poput Ezava, koji je za jedan jedini obrok prodao pravo koje je imao kao prvorođeni sin.

¹⁷ Kada je poslije htio da ga otac blagoslovi, on to nije učinio. Bilo je prekasno za kajanje premda je gorko plakao.

¹⁸ Vi niste prišli opipljivoj gori, usplamtjelome ognju, tami ni oluji poput Izraelaca na gori Sinaju kad im je Bog dao Zakon.

¹⁹ Oni su čuli takav zvuk trublje i takvu tutnjavu izgovorenih riječi da su molili Boga da više ne govori.

²⁰ Prestravila ih je Božja naredba: 'Ako se makar i životinja dotakne gore, mora se kamenovati!'^[b]

²¹ I sam se Mojsije tako prestrašio tog prizora da je rekao: 'Strah me je i dršćem.'^[c]

²² Vi ste, naprotiv, pristupili gori Sionu i gradu živoga Boga, nebeskome Jeruzalemu, svečanome skupu bezbrojnih tisuća anđela.

²³ Pristupili ste skupu Božjih prvorođenaca kojih su imena zapisana na nebesima. Pristupili ste samome Bogu, koji je sudac svim ljudima. Pristupili ste duhovima otkupljenika na nebu, koji su učinjeni savršenima.

²⁴ Pristupili ste Isusu, posredniku novoga saveza između Boga i ljudi, škropljeničkoj krvi koja milostivo prašta, a ne traži osvetu poput Abelove.^[d]

²⁵ Pazite da budete poslušni Bogu, onomu koji vam govori. Jer ako Izraelci nisu umaknuli kad su odbili slušati Mojsija, zemaljskoga glasnika, kako da umaknemo mi ako odbijemo slušati onoga koji nam govori s nebesa?

²⁶ Kad je Bog govorio sa Sinaja, njegov je glas uzdrmao zemlju. 'Još jednom ću protresti ne samo zemlju nego i nebesa

²⁷ To znači da će ono što je zemaljsko biti uzdrmano kako bi ostalo samo ono vječno.

²⁸ Budući da smo primili kraljevstvo koje se ne može uzdrmati, budimo zahvalni i ugađajmo Bogu služeći mu sa strahopoštovanjem i s predanjem.

²⁹ Jer naš je Bog oganj koji proždire!