Apostoli prihvaćaju Pavla

¹Nakon četrnaest godina vratio sam se u Jeruzalem s Barnabom, a sa sobom sam poveo i Tita.

² Otišao sam onamo jer me je Bog tako uputio objavom. Ondje sam posebno razgovarao s crkvenim vođama. Htio sam da razumiju što propovijedam poganima. želio sam biti siguran da se oni s time slažu kako moj trud za Gospodina ne bi bio uzaludan.

³ Oni su se složili sa mnom. Nisu čak zahtijevali ni da se moj pratilac Tit obreže iako je Grk.

⁴ Ne bi to nitko ni spominjao da ondje nije bilo uljeza, lažne braće koja su vrebala da nam oduzmu našu slobodu u Kristu Isusu. Pokušali su nas učiniti robovima - primorati nas da se držimo židovskih odredbi.

⁵ Ali nismo im ni trenutka popustili. Htjeli smo sačuvati istinu evanđelja među vama.

⁶ A crkveni vođe koji su bili ondje nisu imali što dodati mojemu propovijedanju. (Iako meni nije bilo važno to što su oni vođe jer Bog na to ne gleda.)

⁷ Vidjeli su da mi je Bog povjerio propovijedanje evanđelja poganima, kao što je Petru povjerio da ga propovijeda židovima.

⁸ Jer onaj koji je kroz Petrovu apostolsku službu djelovao među židovima djelovao je kroz mene među poganima.

⁹ Jakov, Petar^[a] i Ivan, stupovi Crkve, prepoznali su milost koju mi je Bog ukazao i pružili nam desnicu u znak zajedništva: mi ćemo raditi među poganima, a oni među židovima.

¹⁰ Jedino su nam rekli da vodimo brigu o siromasima, što sam revno i činio.

Pavao se suprotstavlja Petru

¹¹ Ali kad je Petar došao u Antiohiju, pred svima sam mu se usprotivio jer je ono što je učinio zasluživalo osudu.

¹² Kad je stigao, jeo je s kršćanima nežidovskog podrijetla. No kad su stigli neki židovi, Jakovljevi prijatelji, nije više htio s njima jesti jer se bojao što će mu reći obrezani.

¹³ Nakon toga su i ostali kršćani židovskog podrijetla, čak i Barnaba, počeli licemjeriti slijedeći Petrov primjer.

¹⁴ Kad sam vidio da ne slijede istinu evanđelja, rekao sam Petru pred svima: 'Kad si ti, židov po rođenju, prestao izvršavati židovske zakone i živiš poput poganina, kako možeš pogane tjerati da se drže tih zakona?

¹⁵ Ti i ja rođeni smo kao židovi, a ne kao pogani koji se ne drže židovskoga Zakona.

¹⁶ Pa ipak, mi kršćani židovskog podrijetla znamo da pred Bogom nismo opravdani držimo li se zakonskih odredbi, već vjerom u Isusa Krista. Zato smo uzvjerovali u Krista Isusa, da nas Bog prihvati zbog naše vjere - a ne zato što smo bili poslušni Zakonu. Jer nitko se nikada neće spasiti vršenjem Zakona.

¹⁷ Ako se zato što smo željeli biti opravdani u Kristu očitovalo da smo i mi grešnici, znači li to da nas je Krist odveo u grijeh? Zasigurno ne griješimo ne držeći se židovskoga Zakona!

¹⁸ Naprotiv, bit ću kriv budem li iznova gradio ono staro što sam već srušio.

¹⁹ Zato sam, po Zakonu, umro Zakonu da bih mogao živjeti Bogu; raspet sam s Kristom.

²⁰ Ja više ne živim, nego Krist živi u meni. Tako svoj život u ovome zemaljskom tijelu živim pouzdajući se u Sina Božjega, koji me je volio i koji je samog sebe za mene predao.

²¹ Nisam od onih koji preziru tu Božju milost. Jer da smo se mogli spasiti izvršavanjem Zakona, Krist bi za nas uzalud umro.