Isusovo pomazanje u Betaniji

¹Šest dana prije početka svetkovine Pashe Isus je stigao u Betaniju, gdje je živio Lazar kojega je uskrisio od mrtvih.

² U Isusovu čast prirede gozbu. Marta je posluživala, a Lazar je sjedio s njim za stolom.

³ Tada Marija uzme litru skupocjena nardova mirisna ulja, pomaže Isusu noge i otre ih svojom kosom. Sva se kuća napuni mirisom.

⁴ Ali Juda Iškariotski - jedan od Isusovih učenika, koji ga je poslije izdao, reče:

⁵ 'To je mirisno ulje stajalo cijelo bogatstvo.^[a] Trebalo ga je prodati, a novac dati siromasima.'

⁶ Nije to rekao zato što je mario za siromahe, nego zato što bijaše kradljivac koji je potajno uzimao novac učenika za koji je bio zadužen.

⁷ Isus mu odgovori: 'Pusti ju! To je učinila da me pripremi za ukop.

⁸ Siromaha će uvijek biti da im možete pomagati, a ja neću još dugo biti s vama.'

⁹ Kad su mnogi iz Jeruzalema čuli da je Isus ondje, sjate se da bi vidjeli ne samo njega nego i Lazara kojega je Isus uskrisio od mrtvih.

¹⁰ Tada svećenički glavari odluče ubiti i Lazara

¹¹ jer su zbog njega mnogi židovi napuštali njih i vjerovali u Isusa.

Isus ulazi u Jeruzalem

¹² Sutradan se mjestom pročulo da Isus putuje prema Jeruzalemu, pa veliko mnoštvo, okupljeno zbog Pashe,

¹⁶ Njegovi učenici tada još nisu shvatili da se tako ispunjuje proročanstvo. Ali kada se Isus poslije vratio u svoju slavu, u nebo, sjetili su se da se to proročanstvo iz Svetoga pisma obistinilo pred njihovim očima.

¹⁷ A ljudi iz mnoštva koji su vidjeli kako je Isus prizvao Lazara natrag u život svjedočili su o tome drugima.

¹⁸ U susret mu iziđe silno mnoštvo ljudi jer su čuli za to nevjerojatno čudo.

¹⁹ Tada farizeji rekoše: 'Ništa nismo postignuli! Pogledajte, svi odlaze za njim!'

Isus pretkazuje svoju smrt

²⁰ Neki Grci koji su došli u Jeruzalem na svetkovinu Pashe

²¹ priđu Filipu, koji je bio iz Betsaide u Galileji, pa mu rekoše: 'Gospodine, htjeli bismo upoznati Isusa.'

²² Filip je to prenio Andriji, pa su onda skupa otišli kazati Isusu.

²³ Isus reče: 'Došlo je vrijeme da se otkrije prava slava Sina Čovječjega.

²⁴ Zaista vam kažem, ne padne li pšenično zrno u tlo i ne umre li, ostaje samo. Umre li, naprotiv, donijet će mnogo roda.

²⁵ Tko voli svoj život, izgubit će ga, a tko prezre život u ovome svijetu, sačuvat će ga za vječni život.

²⁶ Svi koji žele biti mojim učenicima moraju doći i slijediti me jer moje sluge moraju biti ondje gdje sam ja. A budu li me slijedili, moj će ih Otac poštivati.

²⁷ Sad mi je duša duboko potresena. Zar da Oca molim: "Oče, spasi me od ovoga što me čeka'? A zbog toga sam i došao!

²⁸ Oče, proslavi svoje ime!'Tada se začuje glas s neba: 'Već sam ga proslavio i opet ću ga proslaviti!'

²⁹ Kad je to čulo mnoštvo, neki pomisle da je zagrmjelo, dok su drugi kazali da je Isusu progovorio anđeo.

³⁰ Tada im Isus reče: 'Glas je govorio radi vas, a ne radi mene.

³¹ Sad je vrijeme suda ovome svijetu! Sada će knez ovoga svijeta, Sotona, biti izbačen!

³² A kad ja budem uzdignut sa zemlje, sve ću ljude privući k sebi.'

³³ To je rekao da istakne kakvom će smrću umrijeti.

³⁴ 'Uzdignut?' zaprepastilo se mnoštvo. 'Iz Svetoga pisma smo učili da će Krist zauvijek živjeti, da neće nikad umrijeti. Zašto govoriš da Sin Čovječji mora biti uzdignut? Tko je taj Sin Čovječji o kojemu govoriš?'

³⁵ Isus im odgovori: 'Moje će vam svjetlo još samo malo svijetliti. Hodajte u svjetlu dok još možete da vas ne preplavi tama. U mraku čovjek ne vidi kamo ide.

³⁶ Vjerujte u svjetlo, dok ga još imate, da budete djecom svjetla!' Nakon toga Isus ode i skrije se od njih.

Nevjera židova

³⁷ Pa ipak, unatoč svim čudima koja je pred njima učinio, većina ih ipak nije vjerovala u njega.

⁴¹ To je rekao Izaija, koji je vidio njegovu slavu i o njemu govorio.

⁴² Ipak su i mnogi židovski vođe vjerovali da je Isus Mesija, ali to nisu htjeli priznati zbog straha da će ih farizeji izopćiti iz sinagoge.

⁴³ Ljudska im je slava bila draža od Božja.

⁴⁴ Isus poviče mnoštvu: 'Tko vjeruje u mene, vjeruje u onoga koji me poslao.

⁴⁵ Jer kad mene gledate, vidite onoga koji me je poslao.

⁴⁶ Ja, svjetlo, došao sam na svijet da svi koji u mene vjeruju više ne ostanu u tami.

⁴⁷ Čuje li tko moje riječi, a ne posluša ih, neću mu ja suditi - jer sam došao spasiti svijet, a ne osuditi ga.

⁴⁸ Tko me prezre i ne primi mojih riječi, imat će svojeg suca. U posljednji će mu dan suditi riječ koju sam vam navješćivao.

⁴⁹ Jer ja nisam govorio sam od sebe, nego vam kazujem ono što mi je Otac zapovjedio.

⁵⁰ Znam da je njegova zapovijed vječni život i kad vam govorim, govorim vam ono što je meni rekao Otac.'