Prispodoba o ustrajnoj udovici

¹Isus ispriča učenicima prispodobu da ih pouči kako se uvijek treba moliti i nikada odustajati:

² 'Bio je u nekome gradu sudac. Niti se bojao Boga niti je mario što misle ljudi.

³ A u tomu je gradu bila i neka udovica koja je stalno dolazila k njemu i molila ga: "Obrani me od mojega tužitelja!'

⁴ Sudac dugo nije mario za to, ali napokon reče: "Iako se ne bojim Boga i ne marim za ljude,

⁵ obranit ću tu udovicu jer mi stalno dodijava, da me ne dolazi vječno gnjaviti!'

⁶ Čujete li što je rekao nepravedni sudac?' upita Gospodin.

⁷ 'Neće li Bog onda obraniti svoje izabranike koji danonoćno vape k njemu? Hoće li odgađati da im pomogne?

⁸ Kažem vam, žurno će im stati u obranu. Ali kad se ja, Sin Čovječji, vratim, hoću li naći vjere na zemlji?'

Priča o farizeju i ubiraču poreza

⁹ Ispriča zatim prispodobu nekima koji su bili uvjereni u svoju pravednost, a druge su prezirali:

¹⁰ 'Dva su se čovjeka došla u Hram pomoliti. Jedan je bio farizej, a drugi grešni ubirač poreza.

¹¹ Ponosni se farizej u sebi molio: "Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljiv, nepravedan, preljubnik ili kao ovaj ubirač poreza.

¹² Dvaput u tjednu postim i dajem desetinu svojeg prihoda.'

¹³ A ubirač poreza ostao je daleko i nije se usudio čak ni pogledati u nebo dok je molio. Udarao se u prsa i govorio: "Bože, smiluj se meni grešniku!'

¹⁴ Kažem vam: on je otišao doma opravdan pred Bogom, a ne farizej! Jer tko sebe uzvisuje, bit će ponižen, a ponizni će biti uzvišeni.'

Isus blagoslivlja djecu

¹⁵ Isusu su dovodili i vrlo malu djecu da ih dotakne i blagoslovi. Kad su to opazili, učenici su priječili da to čine.

¹⁶ Ali Isus ih dozove i reče: 'Pustite dječicu k meni i ne tjerajte ih jer takvima pripada Božje kraljevstvo.

¹⁷ Zaista vam kažem, tko ne prihvati kraljevstvo Božje poput te dječice, nikada neće u njega ući!'

Bogataš

¹⁸ Neki uglednik upita Isusa: 'Dobri učitelju, što moram učiniti da dobijem vječni život?'

¹⁹ 'Zašto me zoveš dobrim?' upita ga Isus. 'Dobar je samo Bog i nitko drugi.

²⁰ A zapovijedi znaš: ne čini preljub, ne ubij, ne ukradi, ne svjedoči lažno, poštuj oca i majku!'

²¹ 'Svih tih zapovijedi držim se još od mladosti

²² 'Još ti jedno nedostaje

²³ Kad je to čuo, čovjek se ražalosti jer je bio vrlo bogat.

²⁴ Videći to, Isus reče: 'Kako je teško bogatašima ući u kraljevstvo Božje!

²⁵ Lakše bi devi bilo provući se kroz iglenu ušicu nego bogatašu ući u Božje kraljevstvo!'

²⁶ Koji su to čuli, pitali su: 'Pa tko se onda uopće može spasiti?'

²⁷ 'Ljudima je to nemoguće učiniti, ali Bogu je moguće

²⁸ Petar reče: 'Mi smo ostavili sve svoje i pošli smo te slijediti.'

²⁹ 'Zaista vam kažem, nema toga tko je ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu zaradi Božjega kraljevstva

³⁰ a da neće već na ovome svijetu primiti mnogo više, a u budućemu svijetu i vječni život.'

Isus ponovno naviješta svoju smrt

³¹ Isus okupi Dvanaestoricu i reče im: 'Evo, idemo u Jeruzalem. Ondje će se na Sinu Čovječjemu ispuniti sve što su napisali proroci.

³² Predat će ga Rimljanima,^[a] izrugivat će mu se, zlostavljati ga i popljuvati.

³³ Izbičevat će ga i ubiti, ali on će treći dan uskrsnuti.'

³⁴ Ali oni nisu ništa od toga razumjeli. Značenje tih riječi bilo im skriveno pa nisu mogli razumjeti o čemu govori.

Isus vraća vid slijepcu

³⁵ Kad se Isus približio Jerihonu, pokraj puta sjedio neki slijepac i prosio.

³⁶ Čuo je žamor mnoštva koje je prolazilo pa se raspitao što je to.

³⁷ 'Prolazi Isus Nazarećanin

³⁸ On nato poviče: 'Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!'

³⁹ Ljudi iz mnoštva koje je išlo pred Isusom ušutkivali su ga, ali on je samo još jače vikao: 'Sine Davidov, smiluj mi se!'

⁴⁰ Kad ga Isus začuje, zaustavi se i zapovjedi da ga dovedu. Kad se približio, upita ga:

⁴¹ 'Što želiš da ti učinim?''Da progledam, Gospodine!' zamoli on.

⁴² A Isus mu reče: 'Progledaj! Tvoja te je vjera spasila.'

⁴³ Slijepac smjesta progleda i krene za Isusom slaveći Boga. I sav narod koji je to vidio zahvali Bogu.