Rasipni upravitelj

¹Isus ispriča učenicima ovu pripovijest: 'Imao neki bogataš upravitelja kojega su optužili da mu rasipa imanje.

² Bogataš ga pozove i reče mu: "Što to čujem o tebi? Položi račun o svojem upravljanju jer više ne možeš biti upraviteljem.'

³ Upravitelj nato pomisli: "Što da radim kad me gospodar otpusti? Da kopam? Nisam dovoljno snažan za to. Da prosjačim? Sramio bih se toga.

⁴ Znam što ću! Kad tako učinim, bit ću dobrodošao u domovima ljudi kad me otpusti.

⁵ Pozove zatim jednoga po jednoga gospodarova dužnika. Prvoga upita: "Koliko duguješ mojemu gospodaru?' "Sto bata ulja

⁶ "Uzmi brzo zadužnicu pa ispravi na pedeset'^[a], reče upravitelj.

⁷ I drugoga upita: "Koliko duguješ?' "Sto kora pšenice

⁸ I gospodar se morao diviti dovitljivosti nepoštenoga upravitelja. Ljudi ovoga svijeta snalažljiviji su u postupanju prema sebi sličnima nego vjernici.^[b]

⁹ Kažem vam: uporabite ovozemaljsko bogatstvo za stjecanje prijatelja pa ćete biti, kad ga ponestane, dobrodošli u vječni dom.

¹⁰ Tko je vjeran u sitnicama, bit će vjeran i u najvećemu, a tko je nepošten u sitnicama, bit će nepošten i u najvećemu.

¹¹ Ako dakle niste vjerni u ovozemaljskom bogatstvu, tko će vam povjeriti istinsko nebesko bogatstvo?

¹² Ako niste bili vjerni u postupanju s tuđim, tko će vam dati vaše vlastito?

¹³ Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga voljeti ili će jednome biti odan, a drugoga prezirati. Ne možete služiti i Bogu i bogatstvu.'

¹⁴ Farizeji, koji su voljeli novac, sve su to slušali i rugali se.

¹⁵ Isus im reče: 'Vi se pred ljudima pretvarate da ste pravedni, ali Bog poznaje vaša srca. Jer što ljudi uzvisuju, Bogu je gnusno.

¹⁶ Prema zakonima i zapisima proroka valjalo se ravnati do Ivana Krstitelja, a od tada se navješćuje Božje kraljevstvo i navala je na njega.

¹⁷ Ali to ne znači da Zakon više ne vrijedi jer će lakše propasti nebo i zemlja nego ijedan potez pera u Zakonu.

¹⁸ Tko se rastavi od žene pa se oženi drugom, čini preljub. I tko se oženi rastavljenom ženom, čini preljub.

Bogataš i Lazar

¹⁹ Bio je neki bogataš koji se odijevao u najfinije tkanine, u grimiz i tanki lan, i svakoga se dana obilno gostio.

²⁰ Pred njegovim je vratima sav u čirovima ležao siromah Lazar

²¹ čeznući da se najede ostataka s bogataševa stola. Dok je tako ležao, psi su dolazili i lizali mu čirove.

²² Siromah napokon umre te ga anđeli odnesu k Abrahamu.^[c] Umre zatim i bogataš te ga pokopaju,

²³ a duša mu ode u pakao. Dok je bio u teškim mukama, ugleda u daljini Lazara s Abrahamom.

²⁴ "Oče Abrahame!' zavapi on, "smiluj mi se pa pošalji Lazara da umoči vršak prsta u vodu i da mi rashladi jezik jer se strašno mučim u ovome plamenu.'

²⁵ "Sinko moj,' odgovori mu Abraham, "sjeti se da si ti za života primio svoja dobra, a Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš.

²⁶ Osim toga, između nas je golemi bezdan, tako da oni koji bi odavde htjeli prijeći k vama ne mogu to učiniti, a ni s vaše strane nema prijelaza ovamo.'

²⁷ Bogataš nato reče: "Molim te, oče Abrahame, pošalji onda Lazara u dom mojega oca.

²⁸ Imam petoricu braće. Neka ih opomene da i oni ne dospiju u ovo mjesto muka.'

²⁹ Ali Abraham reče: "Opominju ih Mojsije i proroci u svojim zapisima. Neka njih čitaju i poslušaju ih.'

³⁰ "Neće, oče Abrahame! Ali ako im dođe tko od mrtvih, obratit će se od grijeha

³¹ Ali Abraham reče: "Ako ne slušaju Mojsija i proroke, neće poslušati čak ni ako tko ustane od mrtvih.''