Isus šalje sedamdesetdvojicu učenika

¹Gospodin nakon toga izabere još sedamdesetdvojicu učenika^[a] i pošalje ih po dvojicu da idu pred njim u svaki grad i mjesto kamo je kanio ići.

² Govorio im je: 'žetva je velika, ali je radnika malo. Molite zato gospodara žetve da pošalje žeteoce.

³ Idite! Šaljem vas, evo, kao janjad među vukove.

⁴ Ne nosite sa sobom ni novac, ni torbu, ni obuću. Putem ne gubite vrijeme pozdravljajući ljude i razgovarajući s njima.

⁵ Kad uđete u neku kuću, najprije ju blagoslovite: "Mir ovoj kući!'

⁶ Bude li ondje tko dostojan mira, vaš će mir sići na njega. Ne bude li takvoga, vaš će se mir vratiti vama.

⁷ Kad dođete u neku kuću, ne prelazite više iz jedne u drugu. Ostanite na jednomu mjestu te jedite i pijte što vam daju jer radnik zaslužuje plaću.

⁸ Kad uđete u neki grad i ondje vas prime, jedite što vam ponude.

⁹ Iscjeljujte ondje bolesnike i kazujte im: "Približilo vam se Božje kraljevstvo!'

¹⁰ Ali kad uđete u neki grad pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice pa recite:

¹¹ "Čak i prašinu iz vašega grada što nam se uhvatila za noge otresamo sa sebe za svjedočanstvo protiv vas. Ali znajte da je Božje kraljevstvo blizu!'

¹² Kažem vam da će i Sodomi na Sudnji dan biti lakše nego tome gradu.

¹³ Teško tebi, Korozaine! Teško tebi, Betsaido! Jer da su se u zlima Tiru i Sidonu dogodila čudesa koja su se dogodila u vama, ondje bi se ljudi već odavna pokajali te sjedili u kostrijeti i pepelu.

¹⁴ Ali Tiru i Sidonu bit će lakše na Sudnji dan nego vama.

¹⁵ A ti, Kafarnaume, zar ćeš se do neba uzdignuti? Strovalit ćeš se u pakao.'

¹⁶ Zatim reče učenicima: 'Tko vas sluša, mene sluša, a tko vas odbaci, mene je odbacio. Tko odbacuje mene, odbacuje Boga koji me je poslao.'

¹⁷ Kad su se sedamdesetdvojica učenika vratili, radosno su kazali: 'Gospodine, čak nam se i zlodusi pokoravaju u tvoje ime.'

¹⁸ 'Da,' reče im on, 'vidio sam Sotonu kako poput munje pada s neba.

¹⁹ Dao sam vam, eto, vlast nad svakom neprijateljskom silom da gazite zmije i štipavce. Ništa vam neće moći nauditi.

²⁰ Ali nemojte se radovati tomu što vam se zlodusi pokoravaju. Radujte se što su vaša imena zapisana na nebesima.'

Isusova molitva zahvale

²¹ Isusa zatim ispuni radost u Svetome Duhu te reče: 'Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si to skrio od mudrih i umnih, a objavio onima koji su poput djece. Da, Oče, tebi se tako svidjelo učiniti.

²² Otac mi je dao vlast nad svime. Nitko, zapravo, ne zna tko je Sin osim Oca i nitko ne zna tko je Otac osim Sina i osim onih kojima to Sin objavi.

²³ Okrene se zatim prema učenicima te im nasamo reče: 'Blago vama jer vam to oči gledaju.

²⁴ Kažem vam, mnogi su proroci i kraljevi željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; željeli su čuti što vi čujete, ali nisu čuli.'

Najveća zapovijed

²⁵ Jednom neki zakonoznanac ustane i upita Isusa da ga iskuša: 'Učitelju, što trebam činiti da zadobijem vječni život?'

²⁶ 'Što piše u Mojsijevu zakonu? Što ondje čitaš?'

²⁷ '"Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom, a svojega bližnjega kao samoga sebe. ''^[b] odgovori čovjek.

²⁸ 'Tako je

²⁹ Ali hoteći se opravdati, on upita Isusa: 'A tko mi je bližnji?'

Prispodoba o milosrdnome Samarijancu

³⁰ Isus mu odgovori prispodobom: 'Nekog su čovjeka koji je putovao iz Jeruzalema u Jerihon napali razbojnici te ga svukli, pretukli i ostavili polumrtva uz cestu.

³¹ Onuda je slučajno prolazio židovski svećenik. Kad ugleda polumrtvog čovjeka, zaobiđe ga i ode.

³² Naiđe zatim i levit, svećenički pomoćnik. Kad ga ugleda, također ga zaobiđe i ode.

³³ Zatim dođe i prezreni Samarijanac, koji je onuda putovao. Kad ugleda čovjeka, sažali se nad njim.

³⁴ Priđe mu, opere mu rane maslinovim uljem i vinom te ih previje. Podigne ga zatim na magarca i odvede u gostionicu te ga je ondje njegovao.

³⁵ Sutradan gostioničaru dade dva srebrnjaka^[c] i reče mu: "Brini se za njega. Potrošiš li više, platit ću ti na povratku.'

³⁶ Što kažeš, koji je od te trojice bio bližnji čovjeku kojega su napali razbojnici?'

³⁷ 'Onaj koji mu je iskazao milosrđe

Isus u posjetu Marti i Mariji

³⁸ Putujući dalje prema Jeruzalemu, Isus i učenici uđu u neko selo. Tu ga neka žena, imenom Marta, primi u svoj dom.

³⁹ Njezina je sestra Marija sjedila do Gospodinovih nogu i slušala što govori.

⁴⁰ A Marta je bila tako zauzeta pripremanjem i posluživanjem da mu se došla požaliti: 'Gospodine, zar ti uopće ne mariš što me je sestra ostavila da sama poslužujem? Reci joj da mi pomogne!'

⁴¹ Ali Gospodin joj odgovori: 'Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ oko svih tih sitnica.

⁴² A zapravo se vrijedi brinuti samo o jednome. Marija je to shvatila - i neću joj to oduzeti.'