Prispodoba o sijaču

¹Isus opet počne poučavati na obali jezera. K njemu nagrne toliko ljudi da je ušao u lađicu na jezeru, sjeo u nju i odande propovijedao, a sve je mnoštvo ostalo na obali.

² Zatim stane poučavati ljude brojnim prispodobama. Evo jedne od njih:

³ 'Slušajte! Neki je ratar sijao sjeme.

⁴ Dok ga je sijao po polju, nešto sjemena padne na stazu. Dođu ptice i pozobaju ga.

⁵ Dio sjemena padne na kamenito tlo, gdje je zemlja bila plitka. Ono odmah nikne jer je zemlja bila plitka,

⁶ ali ubrzo i usahne pod jakim suncem i osuši se jer se korijenje u plitkoj zemlji nije razvilo.

⁷ Dio sjemena padne među trnje koje naraste i uguši ga, tako da nije donijelo roda.

⁸ Ali dio sjemena padne i u plodnu zemlju i donese trideseterostruk, šezdeseterostruk, a neka čak i stostruk urod.

⁹ Slušajte, kad već imate uši!'

¹⁰ Kad je Isus poslije ostao sam s Dvanaestoricom i s drugima koji su ga slijedili, upitaju ga o značenju te prispodobe.

¹¹ On im odgovori: 'Vama je dopušteno razumjeti tajnu o Božjemu kraljevstvu. A ostalima, koji su vani, govorim u prispodobama.

¹³ Ali ako ne možete razumjeti tu jednostavnu priču, kako ćete uopće razumjeti prispodobe?

¹⁴ Sijač o kojemu sam govorio svatko je onaj tko u ljudska srca sije Božju riječ.

¹⁵ Sjeme na tvrdu tlu jesu oni koji čuju Riječ, ali odmah dođe Sotona i odnese tu Riječ u njih posijanu.

¹⁶ Kamenito tlo srca su onih koji čuju Riječ i radosno ju prihvate,

¹⁷ ali nemaju dubokog korijena. Dođu li nevolje ili progonstvo zbog Riječi, odmah podlegnu.

¹⁸ Trnovito tlo srca su ljudi koji čuju Riječ i prihvate ju,

¹⁹ ali tjeskobne brige ovoga svijeta, varavo bogatstvo i požuda za svime ostalime ubrzo uguše sjeme i ono ostane bez roda.

²⁰ Dobro tlo srce je čovjeka koji sluša Riječ, razumije ju i donosi rod - trideseterostruko, šezdeseterostruko ili čak stostruko veći od posijanoga.'

Prispodoba o svjetiljci

²¹ Zatim ih upita: 'Kada upalite svjetiljku, stavljate li ju pod košaru ili pod postelju da prigušite svjetlost? Nipošto! Stavljate ju na vidljivo mjesto.

²² Sve ono što je sada skriveno i što je u potaji učinjeno, jednom će izići na vidjelo.

²³ Slušajte, kad već imate uši!

²⁴ I nastojte svakako pozorno slušati. Kad budete tako činili, bolje ćete razumjeti što vam govorim.

²⁵ Ljudima koji žive po Božjoj mudrosti

Sjeme koje samo raste

²⁶ Isus nastavi: 'Božje je kraljevstvo poput ovoga: ratar baci sjeme na zemlju,

²⁷ a zatim ode dalje za svojim poslom. Lijegao je noću i ustajao danju, a sjeme je niknulo i izraslo a da on to nije ni znao.

²⁸ Zemlja sama od sebe donese rod: najprije izraste stabljika, zatim klas, pa se popuni zrelim zrnima.

²⁹ Čim zrno sazre, dođe ratar i požanje ga srpom.'

Prispodoba o gorušičinom sjemenu

³⁰ Isus upita: 'Kako da vam još opišem Božje kraljevstvo? S čime da ga usporedim?

³¹ Ono je poput sitna gorušičina zrna, najmanjega od svakog sjemena koje se sije u zemlju.

³² Ali kad se posije, izraste veće od svake biljke u povrtnjaku, s velikim granama u kojih se sjenu mogu skloniti ptice nebeske.

³³ Isus je govorio takve prispodobe da pouči narod Riječi onoliko koliko su mogli shvatiti.

³⁴ Javno je poučavao samo u prispodobama, a nasamo je svojim učenicima sve tumačio.

Isus smiruje oluju

³⁵ Kad se spustila večer, Isus reče učenicima: 'Prijeđimo na drugu stranu jezera.'

³⁶ Oni otpustiše narod i povezoše ga u lađici iz koje je propovijedao. Za njima se otisnu i druge lađice.

³⁷ Odjednom se podiže silna oluja. Visoki valovi počnu se prelijevati u lađicu tako da se gotovo posve napunila vodom.

³⁸ Isus je spavao na krmi s glavom na jastuku. U panici su ga probudili vičući: 'Učitelju! Zar ti uopće ne mariš što ćemo izginuti?'

³⁹ Isus se probudi, zaprijeti vjetru te reče moru: 'Utišaj se! Umukni!' Vjetar prestane i nastane velika tišina.

⁴⁰ On upita učenike: 'Što ste se toliko prestrašili? Zar još nemate vjere?'

⁴¹ Oni su bili silno prestrašeni. Pitali su jedan drugoga: 'Pa tko je on da mu se i vjetar i more pokoravaju?'